
Preporuke
Polazak u jaslice ili vrtić jedna je od prvih velikih prekretnica u životu djeteta, ali i cijele obitelji.
Redakcija / 13. kolovoza

Polazak u jaslice ili vrtić velika je promjena za cijelu obitelj. Dijete prvi put ulazi u novo okruženje, upoznaje odgojitelje i vršnjake te se navikava na drukčiji ritam dana. Roditelji se pritom često pitaju kako će dijete podnijeti odvajanje, hoće li se brzo uklopiti i postoji li nešto što mogu napraviti kako bi mu prvi dani bili što lakši.
Neka djeca u vrtić ulaze bez puno oklijevanja, dok je drugima potrebno više vremena da se opuste i steknu osjećaj sigurnosti. I jedno i drugo potpuno je očekivano. Ne postoji jedan način prilagodbe koji vrijedi za svako dijete.

Ne morate mjesecima unaprijed razgovarati samo o vrtiću, ali dobro je neke navike početi uvoditi ranije.
Najbolja priprema zapravo se događa kroz svakodnevni život. Kada dijete samo pokuša obući papuče, pospremi igračku, opere ruke ili vam kaže da mu treba pomoć, već razvija vještine koje će mu koristiti u vrtiću.
Roditelji ponekad najveću pažnju usmjere na boje, brojeve i slova. Sve je to lijepo znati, ali za prve dane vrtića puno su važnije neke druge stvari: može li dijete izraziti osnovne potrebe, pričekati kratko vrijeme, pratiti jednostavnu rutinu i prihvatiti pomoć druge odrasle osobe.
Prije polaska u vrtić dobro je djetetu dati više prilika da neke stvari pokuša napraviti samo.
To može biti obuvanje, skidanje jakne, pranje ruku, spremanje igračaka ili samostalno držanje žlice tijekom obroka.
Ne morate očekivati da će sve raditi savršeno. Cilj nije da dijete prije vrtića postane potpuno samostalno, nego da stekne osjećaj: „Mogu pokušati.“
Pohvalite trud, a ne samo rezultat. Ako mu je potrebna pomoć, pomozite mu bez stvaranja osjećaja da nešto „već mora znati“.

Jedna od korisnijih stvari prije vrtića jest naučiti dijete da se obrati odrasloj osobi kada nešto treba.
Objasnite mu da u vrtiću može reći odgojitelju ako je žedno, treba na toalet, nešto ga boli, tužno je ili ne može samo obući jaknu.
Za dijete je vrlo važno znati da će i kada mama ili tata nisu tamo postojati odrasla osoba kojoj se može obratiti.
Djeci predvidljivost daje osjećaj sigurnosti. Zato nekoliko tjedana prije polaska možete postupno približiti kućni ritam onome koji dijete očekuje u vrtiću.
Ako će se zbog vrtića morati ranije buditi, nema potrebe čekati prvi dan da promijenite cijelu jutarnju rutinu. Postupno pomaknite vrijeme odlaska na spavanje i buđenja.
Slična rutina obroka i dnevnog odmora također može pomoći da početak vrtića ne donese previše promjena odjednom.
Dobro je razgovarati o tome što dijete može očekivati, ali bez stvaranja prevelikih očekivanja.
Možete mu objasniti da će tamo biti druga djeca, igračke, odgojitelji, vrijeme za jelo, igru i odmor.
Izbjegavajte obećavati da će mu odmah biti „super“ ili da će prvoga dana pronaći najboljeg prijatelja. Ako mu početak bude težak, takve poruke mogu dodatno pojačati osjećaj da nešto nije u redu.
Puno je korisnije reći: „Bit će ti sve novo i možda će ti trebati malo vremena da se navikneš. Teta će biti tamo s tobom, a ja ću doći po tebe.“
Djeca često lakše razumiju novu situaciju kroz priču nego kroz dugo objašnjavanje.
Slikovnice o polasku u vrtić mogu biti dobar način da zajedno razgovarate o odvajanju, upoznavanju nove djece, odgojiteljima i tome kako izgleda jedan dan bez roditelja.
Dok čitate, pustite dijete da samo postavlja pitanja. Ponekad će upravo kroz lik iz slikovnice izraziti ono čega se ono samo boji.
Ako je moguće, zajedno prošetajte do vrtića, pogledajte zgradu ili dvorište i pokažite mu gdje ćete ga dovoditi. Poznato mjesto prvoga dana više neće djelovati toliko nepoznato.
Ako dijete do sada gotovo nikada nije bilo bez vas, polazak u jaslice ili vrtić može biti posebno velika promjena.
Prije početka može pomoći da povremeno ostane s bakom, djedom ili drugom bliskom osobom. Na taj način postupno stječe iskustvo da mama ili tata mogu otići, ali se uvijek ponovno vraćaju.
To ne znači da morate forsirati odvajanja ako dijete nije spremno. Dovoljni su mali, djetetu poznati koraci.

Prvi rastanci mogu biti emocionalni i za dijete i za roditelja.
Ako dijete plače, to ne znači da ste nešto napravili pogrešno niti da se nikada neće prilagoditi. Plač je često jednostavno način na koji dijete pokazuje da mu je rastanak težak.
Pokušajte se oprostiti kratko i jasno. Zagrlite ga, recite kada ćete doći i zatim otiđite.
Dugo zadržavanje na vratima, ponovno vraćanje nakon što ste se već oprostili ili pokušavanje da dijete prestane plakati prije nego što odete često može dodatno produžiti težak trenutak.
Najvažnije je da dijete s vremenom stekne iskustvo da se roditelj nakon vrtića uvijek vraća.
Nakon vrtića roditelji često žele saznati baš sve što se dogodilo tijekom dana. Ali dijete možda neće odmah imati potrebu pričati.
Umjesto niza pitanja poput „Jesi li plakao?“, „Jesi li jeo?“ ili „S kim si se igrao?“, ostavite mu malo vremena.
Možete pitati nešto jednostavnije poput: „Što ti je danas bilo zabavno?“ ili „Jesi li vidio neku zanimljivu igračku?“
Neka djeca će odmah ispričati cijeli dan, a druga će informacije dijeliti tek kasnije, često tijekom igre ili pred spavanje.
Otpor u prvim danima ili tjednima nije neuobičajen.
Dijete može ujutro plakati, govoriti da ne želi ići ili se navečer ponovno vraćati na temu vrtića. Umjesto pokušaja da ga uvjerite da „nema razloga za plakanje“, priznajte kako se osjeća.
Možete reći: „Znam da ti je teško kada se rastajemo. Vidimo se poslije ručka i doći ću po tebe.“
Djetetov osjećaj možete prihvatiti, a istovremeno ostati dosljedni oko odlaska u vrtić.

Na ovo pitanje ne postoji jedan odgovor.
Neko će se dijete opustiti nakon nekoliko dana, drugome će trebati nekoliko tjedana. Moguća su i razdoblja kada se čini da je prilagodba završila, a zatim se nakon vikenda, bolesti ili duljeg izbivanja ponovno pojave suze pri rastanku.
To ne znači nužno da se dijete „vratilo na početak“. Privikavanje na novu rutinu često nije potpuno linearno.
Ako vas nešto zabrinjava ili primijetite da dijete dulje vrijeme vrlo teško podnosi boravak u vrtiću, razgovarajte s odgojiteljima. Oni mogu dati važan uvid u to kako se dijete ponaša nakon što roditelj ode, uključuje li se u igru i kako provodi ostatak dana.
Ponekad govorimo samo o tome kako se dijete privikava na vrtić, ali i roditelju prvi rastanci mogu biti vrlo teški.
Sasvim je moguće da ćete nakon prvog ostavljanja djeteta u vrtiću izaći s osjećajem krivnje, tuge ili nesigurnosti, čak i ako znate da je vrtić dobra odluka za vašu obitelj.
Pokušajte ne prenositi vlastitu zabrinutost na dijete. Smiren i siguran roditeljski stav pomaže mu da novo okruženje postupno počne doživljavati kao mjesto na kojem je sigurno.
Budite u kontaktu s odgojiteljima, pitajte ono što vas zanima i dajte i sebi i djetetu dovoljno vremena.
Dijete ne mora prije vrtića znati sva slova, brojati do deset niti savršeno samostalno obavljati sve svakodnevne zadatke.
Puno mu više znači osjećaj da može pokušati, da smije tražiti pomoć i da će se roditelj nakon rastanka ponovno vratiti.
Bit će dana kada će u vrtić ući bez okretanja, ali možda i jutara kada će se ponovno čvrsto držati za vas. Sve to može biti dio prilagodbe.
Uz vrijeme, dosljednu rutinu, suradnju s odgojiteljima i puno razumijevanja, vrtić postupno prestaje biti veliko nepoznato mjesto i postaje dio djetetove svakodnevice.