Pauza od majčinstva: trebam li ponekad odmor od vlastitog djeteta?

Pauza od majčinstva nije znak da manje volite svoje dijete, da ste nezahvalni ili da niste „dovoljno dobra mama”. Ponekad jednostavno znači da ste umorni. Jako umorni. Od stalne dostupnosti, pitanja, hranjenja, presvlačenja, organiziranja, pregovaranja, uspavljivanja, planiranja i neprekidnog osjećaja da netko nešto treba od vas. I upravo tada pitanje „Trebam li malo vremena bez djeteta?” postaje sasvim legitimno.

Jer majčinstvo može biti istodobno jedno od najljepših i jedno od najzahtjevnijih životnih iskustava. Možete obožavati svoje dijete i svejedno željeti nekoliko sati tijekom kojih vas nitko neće zvati „mama”.

To dvoje se međusobno ne isključuje.

Zašto nam je toliko teško priznati da trebamo pauzu od majčinstva

Postoji slika majčinstva koja se i dalje često idealizira.

Mama je strpljiva. Mama je dostupna. Mama zna gdje su rezervne čarape, kada je termin kod pedijatra, što dijete voli jesti, tko sutra mora donijeti kolaž-papir u vrtić i gdje se nalazi ona jedna igračka bez koje se navečer nikako ne može zaspati.

I naravno, sve to radi s osmijehom.

Stvarni život uglavnom izgleda drukčije. Majčinstvo uključuje ogroman broj malih, često nevidljivih zadataka. Neki su fizički, a mnogi mentalni. Čak i kada ne radimo ništa konkretno vezano uz dijete, dio našeg mozga često razmišlja nekoliko koraka unaprijed.

Što će jesti? Imamo li dovoljno pelena? Tko ga sutra vodi u vrtić? Je li ovo kašljanje nešto ili nije ništa? Jesam li odgovorila roditeljskoj grupi? Treba kupiti tenisice. Gdje je zdravstvena iskaznica?

Taj neprestani mentalni popis može biti iscrpljujući. Zbog toga želja za pauzom nije isto što i želja za bijegom od vlastitog djeteta. Često je samo znak da ste dugo funkcionirali bez dovoljno vremena za oporavak.

Je li normalno željeti vrijeme bez djeteta

Da. Potreba za vremenom za sebe normalna je ljudska potreba, bez obzira na to jeste li roditelj.

UNICEF u svojim materijalima za roditelje naglašava da briga o sebi nije luksuz. Kada roditelji zadovoljavaju vlastite fizičke i emocionalne potrebe, lakše mogu odgovoriti i na potrebe svoje djece.

To ne znači da svaki roditelj treba vikend u wellnessu ili nekoliko dana putovanja bez djece. Za jednu mamu odmor za mamu može značiti cijelo poslijepodne izvan kuće, za drugu je to trening, a za treću odlazak na kavu bez gledanja koliko je sati. Nekome će mnogo značiti pola sata šetnje u tišini. Nekome jedna večer tijekom koje druga osoba preuzima kupanje i uspavljivanje.

Pitanje nije koliko bi vaša pauza „trebala” trajati. Važnije je: dobivate li dovoljno prostora da se povremeno ponovno osjećate kao osoba, a ne samo kao mama?

Što je roditeljski burnout

Roditeljski burnout i umor nakon neprospavane noći i roditeljska iscrpljenost koja traje tjednima ili mjesecima nisu ista stvar. Znanstvena literatura posljednjih godina sve više govori o pojmu parental burnout, odnosno roditeljskom sagorijevanju.

Pregled istraživanja objavljen u znanstvenoj bazi PubMed opisuje roditeljski burnout kao složen i višefaktorski problem koji je povezan s dugotrajnim roditeljskim stresom te se razlikuje od profesionalnog burnouta i drugih psiholoških stanja.

Jedno od često citiranih istraživanja psihologinja Moïre Mikolajczak i Isabelle Roskam opisuje tri važna obilježja roditeljskog burnouta:

·        snažnu iscrpljenost povezanu s roditeljskom ulogom

·        emocionalno udaljavanje od djece

·        osjećaj smanjene učinkovitosti ili kompetentnosti u roditeljskoj ulozi

Drugim riječima, nije riječ samo o tome da ste umorni. Radi se o osjećaju da vam je emocionalna baterija već dugo gotovo prazna.

Znakovi da možda ne trebate još malo „izdržati”, nego stvarno odmoriti

Povremeno gubljenje živaca događa se gotovo svakom roditelju. Jedan težak dan također nije razlog za zaključak da ste pregorjeli.

Ali vrijedi obratiti pozornost ako se dulje vrijeme prepoznajete u više ovih situacija:

·        budite se umorni čak i nakon relativno dovoljno sna

·        sitnice vas vrlo brzo izbace iz takta

·        često imate potrebu da vas svi jednostavno ostave na miru

·        teško uživate u stvarima koje su vas prije veselile

·        imate osjećaj da stalno nešto dajete, a ništa ne vraćate sebi

·        osjećate krivnju kada odvojite vrijeme za sebe

·        stalno ste mentalno „uključeni”

·        sve češće reagirate automatski i bez strpljenja

·        imate osjećaj da ne možete podnijeti još jedan zahtjev, pitanje ili tantrum

·        udaljavate se od partnera, prijatelja ili ljudi koji su vam prije predstavljali podršku

Američka psihološka udruga (APA) također upozorava da dugotrajan roditeljski stres može prerasti u burnout te preporučuje, među ostalim, male i izvedive pauze tijekom svakodnevice.

Pauza od majčinstva ne mora izgledati kao vikend bez djece

Kada kažemo „uzmi malo vremena za sebe”, savjet ponekad zvuči gotovo komično. Kada? Između posla i vrtića? Tijekom slaganja treće perilice? Dok dijete spava, a vi pokušavate napraviti sve ono što niste stigli tijekom dana? Upravo zato odmor ne mora biti velik da bi bio vrijedan.

APA stručnjaci posebno spominju korist od mikropauza. Umjesto čekanja idealne prilike za cijeli slobodan dan, ponekad ima smisla pronaći male trenutke oporavka koji su realno izvedivi.

Odmor za mamu može izgledati ovako

Ako imate 5 minuta, pauza može izgledati ovako: kava u miru, nekoliko dubokih udaha, bez mobitela.

15 minuta - kratka šetnja sama, tuš bez požurivanja, omiljena glazba

30–60 minuta - trening, kava, čitanje, šetnja, odlazak u trgovinu sama

Nekoliko sati - ručak s prijateljicom, frizer, kino, vrijeme kod kuće dok netko drugi preuzima dijete

Večer - izlazak, večera, druženje ili jednostavno večer bez rutine uspavljivanja

Dan ili vikend - vrijeme potpuno izvan roditeljske rutine ako to želite i imate mogućnost organizirati

Nije svaki oblik odmora jednako dostupan svim roditeljima. Netko ima partnera, bake i djedove ili širu obitelj koja uskače. Netko nema gotovo nikoga. Zato uspoređivanje nema previše smisla.

Cilj nije napraviti savršeni „self-care dan za Instagram”. Cilj je pronaći najmanji izvedivi oblik odmora koji će vam stvarno donijeti osjećaj da ste nakratko spustili teret.

Ali osjećam krivnju kada ostavim dijete

Vjerojatno jedna od prvih emocija koja se pojavi nakon što mama odluči uzeti vrijeme za sebe nije olakšanje, nego krivnja.

„Mogla sam biti s njim.” „Ionako ga malo vidim zbog posla.” „Što ako me treba?” „Zašto mi uopće treba odmor od osobe koju najviše volim?”

Odgovor je jednostavniji nego što se čini: zato što ljubav ne poništava umor. Možete nekoga voljeti beskrajno i istodobno trebati vrijeme bez njega.

To vrijedi za partnerske odnose, prijateljstva i obitelj. Vrijedi i za odnos roditelja i djeteta.

UNICEF navodi da roditelji ponekad doživljavaju vrijeme za sebe kao vrijeme koje „oduzimaju” djetetu, iako briga o vlastitoj dobrobiti može pomoći roditelju da bude prisutniji, smireniji i strpljiviji.

Dakle, pitanje možda nije: „Jesam li loša mama jer želim otići?” nego: „Kako se osjećam kada se vratim?”

Ako se nakon nekoliko sati odmora vraćate mirniji, manje razdražljivi i spremniji za kontakt sa svojim djetetom, tada je pauza napravila upravo ono što je trebala.

Koliko često mama treba vrijeme za sebe

Ne postoji univerzalna formula. Neke žene trebaju više samoće. Druge se pune energijom kroz druženje. Neke imaju posao koji im daje osjećaj identiteta izvan obitelji. Drugima upravo posao predstavlja dodatni izvor iscrpljenosti.

Zato umjesto pravila „jednom tjedno moraš izaći”, korisnije je pratiti vlastito stanje.

Postavite si nekoliko pitanja:

1.     Kada sam posljednji put napravila nešto samo zato što ja to želim?

2.     Imam li tijekom tjedna trenutke u kojima nitko ništa ne treba od mene?

3.     Osjećam li često razdražljivost prema djetetu?

4.     Odmaram li se ili slobodno vrijeme uglavnom koristim za obaveze?

5.     Znam li uopće što me trenutno opušta?

6.     Imam li osobu kojoj mogu reći da više ne mogu bez straha da će me osuđivati?

7.     Osjećam li se još uvijek kao „ja”, osim što sam mama?

Ako vas odgovori neugodno iznenade, možda je vrijeme za promjenu. Ne nužno dramatičnu, ali konkretnu.

Pauza od majčinstva nije isto što i ignoriranje problema

Kava, trening, večer s prijateljicama ili vikend bez djece mogu biti odlični ,ali neće uvijek riješiti dublju iscrpljenost. Ako se nakon odmora vrlo brzo vraća osjećaj da više ne možete, možda problem nije samo nedostatak slobodnog vremena.

Sustavni pregled istraživanja roditeljskog burnouta pokazuje da su s njime povezani brojni osobni, partnerski, obiteljski i društveni faktori, među kojima su manjak socijalne podrške, teškoće u odnosima, roditeljski perfekcionizam, visoka potreba za kontrolom te zahtjevne životne okolnosti.

Drugim riječima, nije svaki problem moguće riješiti kupkom i maskom za lice. Ponekad treba promijeniti raspodjelu obveza. Ponekad treba spustiti vlastite standarde. Ponekad treba prestati pokušavati raditi posao za dvije osobe.

Ponekad je potrebna stručna pomoć.

Kada potražiti pomoć

Razgovor s psihologom ili drugim stručnjakom za mentalno zdravlje ne treba čuvati samo za trenutak kada osjećate da više ništa ne možete.

Ako iscrpljenost traje, teško funkcionirate u svakodnevnom životu, povlačite se od ljudi, često osjećate beznađe, intenzivnu tjeskobu ili ljutnju koju teško kontrolirate, razgovor sa stručnjakom može biti vrlo koristan.

Istraživanja upozoravaju da ozbiljan roditeljski burnout nije samo neugodan osjećaj umora. Može imati posljedice za roditelja, partnerski odnos i odnos s djetetom.

Posebno je važno odmah potražiti stručnu pomoć ako imate osjećaj da biste mogli nauditi sebi ili nekome drugome, ili ako osjećate da više ne možete sigurno brinuti o djetetu.

Tražiti podršku nije odustajanje od roditeljstva. To je način da ne morate sve nositi sami.

Što djeca zapravo uče kada mama uzme vrijeme za sebe

Djeca puno toga uče promatrajući.

Ako mama uvijek sve radi, uvijek stavlja sebe posljednju i nikada ne kaže „treba mi odmor”, dijete može odrastati uz ideju da ljubav znači stalno zanemarivanje vlastitih potreba.

Ali može vidjeti i drukčiji model.

„Mama sada ide prošetati, a poslije ćemo se igrati.” „Mama je umorna i treba pola sata odmora.” „Večeras te tata stavlja spavati, mama ide na večeru.”

Takve rečenice ne znače da dijete nije važno. Pokazuju da svatko u obitelji ima potrebe.

UNICEF upravo brigu roditelja o sebi opisuje i kao način modeliranja zdravog odnosa prema vlastitoj dobrobiti pred djecom.

To je možda jedna od vrijednijih lekcija koju im možemo prenijeti.

Trebam li, dakle, pauzu od vlastitog djeteta

Možda. Možda je bolje pitanje: Trebam li pauzu od stalne odgovornosti?

Ponekad nije dijete ono od čega smo umorni. Umorni smo od toga da smo uvijek osoba koja zna, koja pamti, koja planira, koja odgovara, koja predviđa, koja smiruje, koja nosi i koja istovremeno pokušava izgledati kao da joj ništa od toga nije teško.

Pauza od majčinstva ne mora značiti bijeg od života koji ste odabrali. Može značiti samo nekoliko sati tijekom kojih ćete se ponovno sjetiti dijelova sebe koji postoje i kada nitko ne izgovara riječ „mama”.

I možda ćete se upravo zato kući vratiti s većom željom da tu riječ ponovno čujete.