“Djeca ne bi trebala skrivati osmijeh zbog ušiju”, napominje doktor Boris Ivkić, ističući kako otoplastika kod djece često nije samo estetski zahvat

Odstojeće uške jedna su od najčešćih estetskih karakteristika zbog kojih djeca već u ranoj dobi mogu postati nesigurna ili izložena zadirkivanju vršnjaka. Iako mnogi na to gledaju kao na isključivo estetski problem, iskustva djece često pokazuju da posljedice mogu biti puno dublje, posebno u razdoblju kada se razvijaju samopouzdanje, osjećaj pripadnosti i socijalni odnosi.

Roditelji se zato sve češće raspituju o otoplastici, odnosno operaciji odstojećih uški, a liječnici ističu kako njegov učinak često nije samo estetski, nego i psihološki.

O tome kada je pravo vrijeme za operaciju, kako zahvat izgleda i što očekivati tijekom oporavka razgovarali smo s liječnikom dr.sc. Borisom Ivkićem, specijalistom otorinolaringologije i plastičnim kirurgom glave i vrata. 

„Roditeljima uvijek kažem da se u principu radi o relativno malom zahvatu, ali s potencijalno vrlo velikim pozitivnim psihosocijalnim učinkom za dijete. Djeca s odstojećim ušima često su meta zadirkivanja, a druga djeca znaju biti vrlo okrutna i nemilosrdna kada su u pitanju uvrede i izrugivanje zbog izgleda. Pitanje je zašto bi dijete to moralo prolaziti ako postoji sigurno i učinkovito rješenje”, objašnjava liječnik.

Dodaje kako neka djeca s vremenom prihvate svoj izgled i odstojeće uške ih ne opterećuju posebno, no kod druge djece situacija može biti znatno drugačija.

„Postoje djeca koja će to s vremenom prihvatiti i neće ih posebno smetati, no ima i one djece kod koje takva iskustva mogu ostaviti trajne posljedice na samopouzdanje, osjećaj sigurnosti i socijalni razvoj. Upravo zato ova operacija često nije samo estetski zahvat, nego može značajno doprinijeti kvaliteti života djeteta i pomoći mu da se osjeća sigurnije, opuštenije i zadovoljnije sobom.”

Kako izgleda operacija odstojećih uški?

Operacija odstojećih uški ili otoplastika jedan je od rijetkih estetskih zahvata koji se izvodi kod djece mlađe životne dobi. Sam zahvat traje relativno kratko, a cilj mu je postići prirodan izgled i bolju simetriju uški.

„Radi se o jedinom estetskom zahvatu u području glave i vrata koji se izvodi kod tako male djece. Operacija odstojećih ušiju, odnosno otoplastika, zahvat je koji traje otprilike sat i pol, a u velikoj većini slučajeva operiraju se obje uške kako bi se postigla što bolja simetrija i prirodan izgled.”

Iako roditelji često misle da postoji samo jedan način izvođenja operacije, tehnike se zapravo razlikuju ovisno o anatomiji uške i iskustvu kirurga.

„Zanimljivo je da postoji oko 50 opisanih operativnih tehnika, a svaki kirurg s vremenom razvije svoj pristup ovisno o anatomiji uške i iskustvu. Osobno kod većine svojih pacijenata kombiniram četiri do pet različitih tehnika kako bih postigao što prirodniji i dugotrajniji rezultat.”

Kada je riječ o anesteziji, pristup ovisi o dobi djeteta.

„Zahvat se kod manje djece od šeste do desete godine najčešće izvodi u općoj anesteziji, dok se kod djece starije od 10 godina vrlo često može raditi i u lokalnoj anesteziji. Ako se operacija izvodi u lokalnoj anesteziji, najčešće nije potrebna dodatna obrada ukoliko je dijete potpuno zdravo i nema drugih zdravstvenih problema.”

Kada je dijete kandidat za operaciju?

Ne postoji univerzalno pravilo prema kojem svako dijete s odstojećim ušima treba operaciju. Ključno je procijeniti utječe li izgled uški na dijete emocionalno i socijalno.

„Dijete je kandidat za operaciju odstojećih uški onda kada su uške anatomski izraženije odmaknute od glave, a to kod djeteta stvara nelagodu, nesigurnost ili postaje razlog zadirkivanja u društvu i školi. Najčešće se radi o djeci koja sama počinju primjećivati razliku i razvijati osjećaj srama ili povlačenja među vršnjacima.”

Liječnik pritom posebno naglašava važnost razgovora s djetetom.

„Važno je naglasiti da odluka o zahvatu ne treba biti isključivo želja roditelja, nego je bitno razgovarati i s djetetom te procijeniti koliko njega same uši smetaju. Ima djece koju to uopće ne opterećuje, dok kod druge može značajno utjecati na samopouzdanje i socijalni razvoj.”

Kako izgleda priprema za zahvat?

Priprema za operaciju uglavnom je jednostavna i roditeljima ne predstavlja veliko opterećenje.

„Roditelji dobiju popis pretraga koje je potrebno obaviti u svom Domu zdravlja, nakon čega se s nalazima javljaju anesteziologu koji procjenjuje je li dijete spremno za zahvat.”

Kod starije djece i odraslih zahvat se često može raditi i u lokalnoj anesteziji.

„Ako se operacija izvodi u lokalnoj anesteziji, što je moguće kod starije djece i odraslih, najčešće nije potrebna dodatna obrada ukoliko je dijete potpuno zdravo i nema drugih zdravstvenih problema.”

Danas se otoplastika najčešće izvodi u sklopu jednodnevne kirurgije.

„To znači da dijete dolazi u bolnicu na dan operacije, a ako je zahvat obavljen u jutarnjim satima, već predvečer može ići kući uz detaljne postoperativne upute i preporuke za njegu.”

Oporavak nakon operacije

Roditelje često najviše zanima koliko oporavak traje i koliko je zahtjevan za dijete. Prema riječima liječnika, većina djece oporavlja se vrlo dobro uz nekoliko osnovnih pravila kojih se potrebno pridržavati.

„Nakon zahvata konci se nalaze skriveni iza uha, tako da nema vidljivih tragova operacije na samoj uški. Kirurški šav najčešće se odstranjuje sedmi dan nakon zahvata, i to vrlo jednostavno - jednim potezom škara i pincete, što za dijete ne predstavlja traumu.”

Tijekom prvog tjedna važnu ulogu ima kompresivan prevoj.

„Prvih sedam dana nosi se blaža kompresivna obloga koja štiti uške i pomaže održati njihov novi položaj. U tom razdoblju djetetu se savjetuje mirovanje i izbjegavanje aktivnosti koliko god je to moguće.”

Bolovi su najčešće blagi do umjereni i dobro se kontroliraju terapijom.

„Bolnost može biti prisutna tijekom prva dva dana, najčešće srednjeg intenziteta, ali se u pravilu dobro kontrolira uobičajenim analgeticima.”

Nakon skidanja šavova oporavak se nastavlja uz dodatnu zaštitu tijekom spavanja i sportskih aktivnosti.

„Nakon skidanja šavova više nije potrebna čvrsta kompresija, ali se preporučuje nošenje elastične trake tijekom spavanja i prilikom sportskih aktivnosti kroz prva dva mjeseca nakon operacije, kako se uho nesvjesno ne bi presavinulo tijekom spavanja ili naglih pokreta. Time dodatno štitimo uške i omogućujemo što bolje cijeljenje.”

Kada je najbolje vrijeme za operaciju?

Prema preporukama stručnjaka, idealno vrijeme za zahvat najčešće je prije polaska u školu.

„Najbolje vrijeme za operaciju odstojećih ušiju najčešće je neposredno prije polaska djeteta u školu, odnosno oko šeste godine života. Tada je uška već gotovo potpuno razvijena, a dijete još nije dulje vrijeme izloženo mogućem zadirkivanju i neugodnim komentarima vršnjaka.”

Mnogi roditelji upravo zato žele operaciju obaviti prije početka školovanja.

„Na taj način dijete može u novu sredinu krenuti sigurnije i opuštenije.”

Što se tiče godišnjeg doba, zahvat se može raditi tijekom cijele godine.

„Roditelji se često odlučuju za razdoblje školskih praznika ili ljetnih mjeseci kako bi dijete imalo dovoljno vremena za oporavak i mirovanje bez izostajanja iz škole i sportskih aktivnosti.”

Za kraj liječnik naglašava kako je najvažnije da odluka o operaciji bude donesena promišljeno i u dogovoru svih uključenih.

„Najvažnije je da odluka o operaciji bude donesena pravovremeno, u dogovoru s roditeljima, djetetom i liječnikom, kako bi se postigao najbolji funkcionalni i psihološki učinak za dijete.”