Preporuke
Prvi simptomi autizma
Autizam, odnosno poremećaj iz spektra autizma (PSA), očituje se na različite načine kod različitih osoba. Premda postoje temeljne karakteristike koje su zajedničke većini osoba iz spektra, način na koji se autizam manifestira može znatno varirati, osobito između djece i odraslih.
Zbog te raznolikosti rani znakovi autizma često ostaju neprepoznati, posebno kod djece s blažim simptomima ili kod onih čiji razvoj u prvim godinama života ne odstupa značajno od uobičajenog.
Brojne odrasle osobe kojima je autizam dijagnosticiran u kasnijoj dobi ističu kako su znakovi bili prisutni još u djetinjstvu, ali su bili pogrešno protumačeni ili zanemareni. Autizam predstavlja neurološku razliku – drugačiji način funkcioniranja mozga – koji utječe na način na koji dijete komunicira, uspostavlja odnose, obrađuje informacije i doživljava svijet oko sebe.
Upravo zbog toga ključno je pravovremeno prepoznati prve simptome autizma kod djece kako bi se djetetu pružila odgovarajuća podrška u razvoju. U nastavku donosimo pregled najčešćih ranih znakova autizma i savjete kada potražiti stručnu pomoć.
Što je autizam
Autizam, poznat i kao poremećaj iz spektra autizma (PSA), prirodna je varijacija u načinu na koji se mozak razvija i obrađuje informacije. To znači da autistična djeca svijet doživljavaju, razumiju i komuniciraju s njim na jedinstven način.
Autizam nije bolest, već neurodivergentno stanje koje je prisutno od najranije dobi i traje cijeli život.
Autizam je spektar, što znači da se može vrlo različito manifestirati kod različitih osoba. Nema dva identična slučaja autizma. Dok neka djeca trebaju vrlo malo podrške, drugima je svakodnevno potrebna pomoć roditelja, skrbnika ili stručnjaka.
Kao i svi ljudi, i autistične osobe imaju svoje snage i talente, ali i područja u kojima se mogu suočavati s izazovima. Biti autističan ne znači da osoba ne može steći prijatelje, ostvariti emocionalne odnose ili uspješno raditi.
Kod nekih osoba autizam je povezan s drugačijim stilovima učenja, razvojnim kašnjenjima ili intelektualnim teškoćama, zbog čega im može biti potrebna veća razina podrške u svakodnevnim aktivnostima.
Senzorne razlike kod autizma
Jedan od čestih aspekata autizma uključuje i specifične osjetilne doživljaje. Djeca iz spektra autizma često imaju povećanu ili smanjenu osjetljivost na podražaje iz okoline, što može značajno utjecati na njihovu svakodnevicu.
Osjetljivost na teksturu hrane
Određene vrste hrane mogu djetetu biti neugodne zbog svoje teksture, što može otežati prehranu.
Osjetljivost na svjetlo
Jaka svjetla, poput fluorescentne rasvjete u školama ili trgovinama, mogu biti preintenzivna i ometajuća.
Osjetljivost na zvuk
Glasni ili neočekivani zvukovi, poput školskog zvona, prometne buke ili vike, mogu izazvati nelagodu, stres ili preopterećenje.
Razumijevanje tih razlika ključno je za stvaranje okruženja u kojem se svako dijete može osjećati sigurno i prihvaćeno.
Prvi simptomi autizma kod djece
Autizam kod djece može se očitovati na različite načine. Ne postoji jedan univerzalan skup znakova koji nedvojbeno ukazuje na autizam, ali postoje određeni obrasci ponašanja koji mogu upućivati na potrebu za stručnom procjenom.
Rani znakovi autizma mogu se pojaviti već tijekom prve godine života.
Najčešći rani znakovi autizma
Odsutnost kontakta očima znači da dijete rijetko ili nikada ne uspostavlja kontakt očima tijekom komunikacije ili igre. Dijete može i ne reagirati na vlastito ime, iako čuje i reagira na druge zvukove.
Izostanak gugutanja između šestog i dvanaestog mjeseca također može biti znak upozorenja, jer dijete ne proizvodi glasove poput „ba-ba“ ili „ma-ma“. Do dvanaestog mjeseca dijete često ne pokazuje prstom prema predmetima kako bi izrazilo interes ili želju.
Kašnjenje u razvoju govora može se primijetiti ako dijete do osamnaestog mjeseca ne izgovara ni jednu riječ. Također, gubitak već stečenog jezika ili društvenih vještina može biti znak regresivnog autizma.
Ostali mogući znakovi autizma
Dijete može ne uzvraćati osmijeh kada mu se netko nasmiješi ili može pokazivati preosjetljivost na zvukove, mirise, teksture ili okuse. Mogu se pojaviti i ponavljajući pokreti poput mahanja rukama, njihanja tijela ili okretanja u krug.
Neka djeca razvijaju intenzivan interes za određene predmete ili teme te pokazuju neobične načine igre.
Simptomi blagih oblika autizma
Blagi oblici autizma često ne uključuju izražene razvojne zastoje, ali dijete može imati poteškoće u socijalnim situacijama, komunikaciji i senzornoj obradi informacija.
Ponavljajuća ponašanja i govor
Dijete može stalno ponavljati iste riječi ili fraze, što se naziva eholalija, ili se igrati na neobične načine, primjerice stalno okretati kotačiće na igračkama.
Fiksacija na određene interese
Može razviti izrazito snažan interes za određene teme poput vlakova, brojeva ili kalendara i teško se preusmjeriti na druge aktivnosti.
Teškoće s promjenama rutine
Čak i male promjene u svakodnevnim navikama mogu izazvati frustraciju ili stres.
Smanjena potreba za fizičkom bliskošću
Dijete može izbjegavati zagrljaje, maženje ili druge oblike tjelesnog kontakta.
Poteškoće u komunikaciji i razumijevanju emocija
Može imati poteškoća u sudjelovanju u razgovoru, izražavanju svojih misli ili razumijevanju emocija drugih ljudi.
Preferiranje samoće i senzorne osjetljivosti
Dijete može preferirati igru u samoći, povlačiti se iz društvenih situacija te snažno reagirati na određene zvukove, svjetla, mirise ili teksture.
Kada potražiti stručnu pomoć
Ako primijetite više znakova koji mogu upućivati na autizam kod djece ili imate osjećaj da razvoj vašeg djeteta odstupa od uobičajenih razvojnih faza, preporučuje se da se obratite pedijatru ili stručnjaku za rani razvoj.
Roditeljska intuicija često je važan prvi signal da nešto nije u redu, stoga nemojte oklijevati potražiti savjet stručnjaka.
Rana dijagnoza i pravovremena intervencija mogu značajno poboljšati djetetov razvoj, osobito u područjima komunikacije, jezika, igre i socijalnih vještina.
Kako se dijagnosticira autizam kod djece
Za autizam ne postoji jedinstveni medicinski test poput krvne pretrage ili snimke. Dijagnoza se temelji na pažljivom promatranju ponašanja djeteta i analizi njegovog razvoja.
Promatranje ponašanja
Stručnjaci procjenjuju kako dijete komunicira, igra se, reagira na okolinu i uspostavlja odnose s drugima.
Analiza razvojne povijesti
Prikupljaju se informacije o djetetovom razvoju u prvim godinama života, uključujući motorički, jezični i socijalni razvoj.
Razgovor s roditeljima
Roditelji pružaju važne informacije o svakodnevnom ponašanju djeteta, njegovim interesima, snagama i izazovima.
Procjena u vrtiću ili školi
Stručnjaci ponekad traže mišljenje odgojitelja ili učitelja koji promatraju dijete u grupnom okruženju.
Podrška i dijagnoza
Ako se kod djeteta potvrdi dijagnoza poremećaja iz spektra autizma, stručnjaci procjenjuju i razinu potrebne podrške. Ova procjena pomaže razumjeti koliko pomoći dijete treba u svakodnevnom životu i na koji način mu se može najbolje pomoći u razvoju. Važno je naglasiti da razina podrške nije „etiketa“ koja određuje dijete, već alat koji pomaže stručnjacima i roditeljima da zajedno pronađu najbolji pristup podršci, terapiji i obrazovanju.
Postoje tri osnovne razine podrške koje opisuju koliko je djetetu potrebna pomoć u području komunikacije, socijalnih odnosa i svakodnevnog funkcioniranja. Neka djeca trebaju manju količinu podrške i mogu relativno samostalno sudjelovati u svakodnevnim aktivnostima, dok drugoj djeci može biti potrebna intenzivnija pomoć u komunikaciji, učenju ili prilagodbi na promjene.
Razine podrške određuju se na temelju djetetovih sposobnosti u području socijalne komunikacije te prisutnosti i intenziteta ponavljajućih ili senzorno uvjetovanih ponašanja. Stručnjaci pritom procjenjuju i jezične, kognitivne i razvojne sposobnosti djeteta kako bi se dobio cjelovit uvid u njegove potrebe.
Za roditelje je često najteži upravo trenutak kada se pojavi sumnja ili kada se potvrdi dijagnoza. Važno je znati da u toj situaciji niste sami i da postoji sustav podrške koji vam može pomoći razumjeti potrebe djeteta i pronaći odgovarajuće terapije i programe podrške.
U Hrvatskoj se roditelji mogu najprije obratiti pedijatru koji će, ako postoji sumnja na razvojne teškoće, uputiti dijete na daljnju procjenu kod stručnjaka poput dječjeg psihologa, neuropedijatra, logopeda ili dječjeg psihijatra. Procjena se često provodi u specijaliziranim ustanovama ili centrima za ranu intervenciju.
Jedna od ključnih podrški za djecu s razvojnim teškoćama je sustav rane intervencije. Programi rane intervencije namijenjeni su djeci kod koje postoje razvojna odstupanja ili rizik za razvojne poteškoće, a cilj im je potaknuti razvoj komunikacijskih, socijalnih i motoričkih vještina kroz stručnu terapiju i rad s roditeljima.
Roditelji u Hrvatskoj također se mogu obratiti ustanovama poput edukacijsko-rehabilitacijskih centara, dječjih razvojnih ambulanti u bolnicama, logopedskih i psiholoških savjetovališta te udrugama koje pružaju podršku obiteljima djece iz spektra autizma. Takve udruge često nude savjetovanje, edukacije za roditelje, terapijske programe i mogućnost povezivanja s drugim obiteljima koje prolaze slična iskustva.
Važno je zapamtiti da rana podrška može imati iznimno pozitivan utjecaj na razvoj djeteta. Uz razumijevanje, strpljenje i pravovremenu stručnu pomoć, mnoga djeca iz spektra autizma razvijaju komunikacijske vještine, ostvaruju odnose s vršnjacima i napreduju u školi i svakodnevnom životu.
