
Preporuke
Displazija kukova kod beba jedno je od stanja koje se često uspješno liječi kada se otkrije na vrijeme.
Dajana Šagolj / 24. travnja
Displazija kukova kod beba, medicinski poznata kao razvojna displazija kuka (RDH), odnosi se na skup stanja kod kojih zglob kuka nije potpuno stabilan ili pravilno razvijen. To može uključivati nestabilnost zgloba, djelomično ili potpuno iščašenje kuka te plitku zglobnu čašicu u koju se smješta glava bedrene kosti.
Ovo stanje najčešće se otkriva u prvim mjesecima života, tijekom redovitih pregleda novorođenčadi i dojenčadi. Ipak, blaži oblici displazije ponekad ostanu neprimijećeni sve do kasnijeg djetinjstva, adolescencije ili čak odrasle dobi, kada se počnu pojavljivati prvi simptomi poput boli u kuku ili problema s hodom.
Zbog toga liječnici tijekom sistematskih pregleda redovito provjeravaju pokretljivost i stabilnost bebinih kukova. Ako postoji sumnja na displaziju, najčešće se preporučuje ultrazvuk kuka – jednostavna i sigurna metoda koja omogućuje detaljan uvid u razvoj zgloba.
Iako blaži oblici displazije često ne uzrokuju odmah vidljive simptome, pravovremeno otkrivanje iznimno je važno. Neliječena displazija kuka može kasnije dovesti do poremećaja u hodu, kronične boli ili ranog razvoja osteoartritisa.
Točan uzrok displazije kukova kod beba nije uvijek moguće jasno odrediti. Smatra se da se radi o kombinaciji više čimbenika koji utječu na razvoj zgloba kuka tijekom trudnoće ili neposredno nakon rođenja.
Zglob kuka kod novorođenčeta prirodno je nezreo. Zglobna čašica tada je plitkija nego u kasnijim fazama života, što je dio normalnog razvoja. U posljednjim tjednima trudnoće prostor u maternici postaje sve manji, pa je kretanje bebe ograničeno, osobito u području kukova.
U nekim situacijama taj razvoj ne ide očekivanim tempom, pa zglob ostaje djelomično nerazvijen ili nestabilan.
Određeni čimbenici mogu povećati vjerojatnost razvoja displazije kukova kod novorođenčadi.
Primjerice, stanje se češće javlja kod prvorođene djece jer je maternica tada čvršća i pruža manje prostora za kretanje fetusa. Položaj bebe zatkom u maternici također može povećati pritisak na kukove.
Djevojčice imaju veći rizik od displazije nego dječaci, što se povezuje s djelovanjem hormona relaksina koji omekšava ligamente.
U nekim slučajevima displazija se može razviti i zbog nepravilnog povijanja bebe, osobito ako su noge čvrsto ispružene i nema prostora za njihovo prirodno savijanje. Zbog toga se danas preporučuje slobodno povijanje koje omogućuje prirodan položaj kukova.
Displazija kukova kod beba često nema očite simptome, osobito u prvim mjesecima života. Upravo zato su redoviti pregledi kod pedijatra iznimno važni.
Liječnici tijekom pregleda obraćaju pozornost na nekoliko mogućih znakova koji mogu upućivati na problem sa zglobom kuka.
Jedan od njih su neravnomjerni kožni nabori na bedrima ili stražnjici. Također se može primijetiti razlika u duljini nogu kada se bebina stopala postave jedno uz drugo.
Ponekad je pokretljivost jednog kuka ograničena pa se noga teže otvara u stranu. U nekim slučajevima liječnik može osjetiti ili čuti lagani „klik“ prilikom pomicanja bebinih nogu, što može upućivati na nestabilan zglob.
Liječenje displazije kuka ovisi o dobi djeteta i težini stanja. Kada se problem otkrije rano, liječenje je najčešće jednostavno i vrlo uspješno.
Najčešći oblik terapije je nošenje posebne ortoze koja drži bebina bedra u savijenom i raširenom položaju. Najpoznatije pomagalo je Pavlikova traka, koja omogućuje pravilan položaj kuka i potiče njegov prirodan razvoj.
Ova ortoza najčešće se koristi kod beba mlađih od šest mjeseci i obično se nosi nekoliko tjedana. Tijekom tog razdoblja dijete ne osjeća bol, a napredak se prati ultrazvučnim pregledima.
Ako Pavlikova traka nije dovoljna, liječnici mogu preporučiti druge ortoze koje također drže kukove u optimalnom položaju.
U nekim slučajevima potrebna je i fizikalna terapija kako bi se ojačali mišići oko zgloba kuka i poboljšala pokretljivost.
Operativni zahvati primjenjuju se rijetko i obično samo kada se displazija otkrije kasno ili kada konzervativne metode ne daju rezultate.
Dijagnoza displazije kukova kod bebe može za roditelje biti iznenađujuća i emotivno zahtjevna. Važno je znati da je riječ o relativno čestom stanju koje se u većini slučajeva uspješno liječi.
Prvi korak je informiranje. Razumijevanje dijagnoze i načina liječenja može roditeljima pomoći da se osjećaju sigurnije i smirenije tijekom procesa terapije.
Također je korisno održavati redovitu komunikaciju s pedijatrom, ortopedom ili fizioterapeutom koji prate razvoj djeteta.
Roditelji često imaju važnu ulogu u svakodnevnoj podršci djetetu. Nježna briga, strpljenje i razumijevanje pomažu bebi da se lakše prilagodi ortozi ili terapiji.
Važno je zapamtiti da većina djece s displazijom kuka, uz pravovremeno liječenje, razvije potpuno zdrave i funkcionalne kukove.
Uz podršku liječnika, terapeuta i roditelja, većina djece vrlo brzo savlada početne izazove i nastavlja se razvijati bez trajnih posljedica.
Za roditelje je najvažnije znati da pravovremena reakcija i podrška mogu napraviti veliku razliku u zdravlju i kvaliteti života njihova djeteta.